Kritički osvrt na "Strah i drhtanje" Sörena Kierkegaarda

Ovaj rad donosi kritičku analizu djela Strah i drhtanje, u kojem Søren Kierkegaard pod pseudonimom Johannes de Silentio istražuje paradoks vjere kroz biblijsku priču o Abrahamu. Pisan prvotno 2017., a ovdje preispitan i proširen, rad nije samo filozofska analiza nego i osobno svjedočanstvo susreta s jednim misliocem. Središnji fokus analize usmjeren je na napetost između etičkog univerzalizma, koji zahtijeva transparentnost i poštivanje općih moralnih zakona, i religijskog partikularizma, u kojem pojedinac ulazi u apsolutan odnos s apsolutnim, transcendirajući etičke norme. Rad istražuje pojam teleološke suspenzije etičkog, analizirajući na koji način se Abrahamov čin žrtvovanja Izaka preobražava iz moralnog prijestupa u čin „viteza vjere". Kroz komparaciju s tragičnim junakom, kritički se propituje Kierkegaardova distinkcija između općeg i pojedinačnog te se razmatraju egzistencijalne implikacije apsurdnosti vjere. Zaključno, rad ukazuje na to da Kierkegaard ne nudi opravdanje za nemoralno djelovanje, već artikulira radikalnu subjektivnost vjere koja ostaje izvan dosega racionalne i etičke komunikacije, čime trajno redefinira odnos između pojedinca i religijskog autoriteta.