Postavljanje dijalektičkog odnosa analogista, umjetnointeligenata i koncilijanata: Hilemorfizam suprotivno idejasvijetu

Naša priča o 'svijetu ideja' počinje dakako u Platonovoj misli, ali na svojevrstan način svršava u 'virtualnom svijetu' koji nas danas sve više i više okružuje – Platonova ideja dakle da je isti jedini koji sadrži 'stvar po sebi' dok su sve drugo 'fenomeni' (pojave), u jasnoj je suprotnosti Aristotelovom pojmu 'hilemorfizma'; koji nalaže da forma svake stvari mora biti uvjetovana funkcijom koju vrši. Nekada svi mi zajedno živjeli smo u 'hilemorfističkom svijetu' – no danas – živimo u 'idejnom'. Takav svijet dakako ima svoje prednosti i nedostatke (kao i svaki uostalom) a jedna od posljedica neupitno jest izostanak “forme koja određuje materiju“ koju je možda najbolje prikazati na primjeru automobila, koje je nekada čovjek sam mogao da popravi a danas pak može samo sustav – jer se radi o elektronici i dijelovima koje samo proizvođač ima, jer se radi o tome da samo 'svijet ideja' može da popravi ono što “formom ne uvjetuje materiju“. Kako je zbog bogatstva interpretacija teško renesansnu filozofiju svesti na jedan zajednički nazivnik mi govorimo o 'renesansnim filozofijama' koje onda obuhvaćaju ne samo djela Platona i Aristotela nego i njihovo sveukupno nasljeđe; a) renesansni platonizam temelji se na interpretaciji Platona koja sadrži i dijelove aristotelizma, ta struja tako nastoji pokazati koliko su njihova mišljenja srodna a i sukladna s kršćanskim naukom. b) renesansni aristotelizam vraća se izvornoj misli Aristotela i izvornom tumačenju Aristotelovih djela. c) koncilijantna struja nastoji pomiriti dvije gore navedene.