Tri teorije jedinstva utemeljivanja

Jedna od istaknutih teorijskih koristi pojma utemeljivanja jeste njegova sposobnost da ujedinjuje različite slučajeve metafizičke zavisnosti i determinacije. To pretpostavlja da je sam ovaj pojam jedinstven. Jedinstvo utemeljivanja uobičajeno se prećutno pretpostavljalo među teoretičarima utemeljivanja, ali je s vremenom postalo predmet diskusije usled različitih skeptičkih izazova. U ovom radu ispitaćemo tri najopštije teorije jedinstva utemeljivanja: 1) singularizam − gledište po kojem je je dinstvo utemeljivanja zasnovano na ideji da postoji samo jedna relacija utemeljivanja; 2) generalizam − gledište po kojem utemeljivanje treba razumeti kao generički pojam; i 3) gledište koje tvrdi da jedinstvo utemeljivanja počiva na objektivnim sličnostima među različitim relacijama utemeljivanja. Posebna pažnja biće posvećena trećoj opciji koja je bila u velikoj meri zanemareno gledište. Naša razmatranja će ukazati da ovo stanovište, zahvaljujući svojim inherentnim teorijskim vrlinama, zaslužuje mnogo oz biljniji tretman u metafizičkim raspravama o utemeljivanju.